zanzarela
14.09.2008., nedjelja
zavidim joj...
|
bili smo na vikendu...čoporativno....zaključak nakon 48 sati provedenih sa meni izuzetno dragom osobom je eeee da mi je njezin mozak dva dana da se odmorim jel neki ljudi stvarno ne shvaćaju ili glume??? il sam ja glupa?? a??? |
09.09.2008., utorak
prerano definitivno...
|
ode dino...svaka od njegovih pjesama kod mene izaziva masu nekakvih uspomena...pa zivila sam uz tog covjeka...uz njegovu muziku....od samog starta....veselila sam se novom albumu i jedva cekala...jako me ovo pogodilo...neobjasnjivo da te smrt osobe koju ne poznajes osobno ovako dirne...ma sta dirne, zgromi....on je meni uvik bio tu... |
24.08.2008., nedjelja
ode ljeto..
|
odmora niti malo...naradila se ko konj...okupala brojkom i slovima 6-šest puta...a živim u sred ajmo reć turističke destinacije...djeca me ispizdila da jedva čekam da im počne škola...nisam ni svjesna bil kako mi je bilo lijepo kad su bili manji pa bi ih potezala na kupanje svaki dan...a sad...dignu se u podne..objed...odoše na kupanje...kad se vrate pitanje je što je za jest i je li mi utijana ona majca...i onda vanka...tek su krenuli s izlascima tako da ko mama kvočka vrebam kad će doma...ne toleriram kašnjenje al zajebu me:)...malo...sve u svemu jedno od napornijih ljeta u životu...e sad se vi mislite pa ajde naradila si se pa biće i koja kunica više za zimu....i zamalo tako bi...ali, uvijek je tu ali....prije 5 dana krene crkavat sve moguće što me okružuje a neophodno je za posao...ili život...i tako ode kuna po kuna...tisućica po tisućica...i di sam...nigdje...sve ispočetka...i da, jedva čekam da nam se grad isprazni...jednostavno više ne mogu podnijet ovu gužvu...ne mogu funkcionirat...nadam se lijepom i mirnom devetom mjesecu sa polupraznim plažama...djeca na sigurnom u školi....volim ja ljeto....al ne ovo...ovo me umorilo...jako |
05.03.2008., srijeda
vijesti..
|
sinoc u nevjerici gledam vijesti...djecak se zapalio..veceras zadnje vijesti...djevojcica se objesila... odem u sobu i gledam moje nestasne tinejdzere...spavaju..sjednem kraj njih i mislim se pa sto bi to moglo natjerat njih da dignu ruku na sebe...bi li ja primjetila promjenu u ponasanju..bi li uspjela na vrijeme reagirat..ne znam...u jednom momentu cini mi se da znam svaku njihovu misao no u drugom kao da su stranci...reagiraju na nacin na koji nisam navikla..jer to su te godine... krenula je i prica o pokretu emo...iskreno ne vjerujem da je to razlog sve cescih samoubojstava...svi smo mi u tom razdoblju svog zivota pripadali nekoj skupini...imali potrebu bit prihvaceni od drustva...bit svi isti...al opet svaki od nas je jedinstven i u istoj situaciji necemo isto reagirat... sinoc sam malo razgovarala sa svojima o ovome...sutra cu opet...i ne znam da li potencirat pricu o svemu tome s djecom ili ne...pripremila sam se i to jaako dobro na razgovore o alkoholu, drogi, sexu...al o samoubojstvima bas i ne...a imam potrebu saznat njihovo misljenje...i reci im da ih volim najvise na svijetu... jebeno vrijeme za odrastanje nema sto.. |
24.02.2008., nedjelja
vikend..
|
volim petak popodne....subotu jutro...subotu vece....nedjelja jutro je ok...al vec popodne me pomalo hvata nervoza...nedjelja vece mi je najgori dio tjedna...mrzim ponedjeljakkkk |
16.02.2008., subota
bolest...odmor ili tramak??
|
i ja bi gripu...ne bas tako intezivnu ko sto je ima carica majka...al bi malo bila bolesna...malo bi da se maknem iz svijeta...da lezim na kaucu i gnjavim muski dio familje...a nisu losi kad sam slaba moram priznat...mozda zato sto sam slaba jednom u dvije godine ko ce ga znat!? ne volim ja bolest...al onako malo...febra 38 i nesto slicno gripi bi mi dobro doslo...da se malo odmorim od ljudi...prica...posla...kuhanja...pranja...utijavanja...skole...informacija...ma svega....ponekad malo dobro dodje.. al nece mene pa nece...a svi oko mene lezu..i kukaju...ja ne bi kukala kunem se...prespavala bi je....snom pravednika jel ovo spada pod zdravlje?? |
11.02.2008., ponedjeljak
pubertet...
|
doslovno se probudis jedan dan i ono lipo malo stvorenje zlatne kosice koje je bilo najpristojnije, najpametnije, najbolje, ma sve naj (nije sto je nas)....postane osoba koja se iz dana u dan mijenja....upoznavamo se ponovo....sto god pitam ajmeee pilas...sto god zamolim da napravi ajmeee nemoj sad na msn-u sam.....malo podviknes ono vrata od sobe drammm...ides bit u djiru pa mu pristupas ko da si najmanje magistriro psihologiju a on te gleda slusa i kaze ma daj pa nisam debil da tako pricas samnom...a da kako cu pricat....a tek je pocelo...a dogodine ce i mladje zasad umiljato stvorenje uletit u sve to...a ja u klimaks....muz ce nas ostavit 100%.... |
31.01.2008., četvrtak
razocarenje...
|
strasno, strasno sam razocarana u neke ljude....ma nisu to u stvari neki ljudi...to su mi prijatelji....bar sam mislila da jesu...pokazalo se da nisu....razalostilo me to....imam jako tesku situaciju u zivotu...nisu ni nazvale...njih dvije...makle su se....ne zato jer misle da ce mi smetat...vec zato da sebe postede....razocarana sam...tuzna...ljuta...bijesna...bijesna na sebe jer sam se davala nesebicno....totalno..jebemu sve....nije fer |
23.01.2008., srijeda
zenska posla..
|
nije me bilo neko vrijeme...ako ste mislili da sam skijala po austriji varate se, nazalost :) malo sam se uspavala...malo imala nekakvih nepredvidjenih situacija u zivotu... nego sinoc podjem u banju tusirat se i onako malo sredit jel...i posto generalka nije bila odavno krenem...pa ostanem unutra ravno 2 i po sata...oni moji doduse nisu ni primjetili da me nema kroz kucu jer su bili nahranjeni i smjesteni ispred tv-a... dakle krenem ja sebe uredit da barem licim na zensko bice u srednjim godinama....prvo depilacija...ruke, noge, pazuh, prepone...jebote koliko toga ima....onda kontam kad me vec krenulo udarim i peeling lica,pa malo namazem i po nogama....onda tusiranje...prije svega toga nalila maslinovog ulja na kosu....ispiri sve to pola ure...onda grataj pete...turpijaj nokte...cupaj obrve...rezultat...crvene noge, ruke, prepone, obrve, kosa masna ( e kad se uvijek zajebem pa kazem necu kupit masku za kosu ).... gledajuci se u zrcalo tijekom cijele te procedure skuzim kako bi trebalo malo i vjezbat....dolazi nam ljeto jel...bit ce opet ajme meni...al nemam ja vremena za to hehe...ma lazem samu sebe... e sad da ne ispadne da se sredjujem jednom godisnje...napravim ja ovako nesto svaki mjesec..al postaje naporno....ili sam sve starija pa sve vise imam posla u banji dok se dovedm u red,ha:) |
26.12.2007., srijeda
sretan Bozic..
|
eto tek danas dosla do kompa...puna kuca ljudi i jucer i prekjucer...nekako svi navikli kod nas dolazit u vrijeme blagdana...a iskreno i meni nekako drago....volim kad se svi skupe i onda krenu uvijek iste price....djeca luduju po kuci..malo se zapjeva...ma lipo bude...a sutra povratak u stvarnost na 3 dana a onda opet malo nestvarnog ljencarenja...sretan i blagoslovljen Bozic svima |
16.12.2007., nedjelja
8 dana do bozica....
|
svake godine isto....konzum spenza 1500 kuna vise-manje hrane i nepotrebnih ukrasa za po kuci...nervoza....kolaci bar 5-6 vrsta...ocemo li bor ili jelku...ja bi jelku on bi bor...ne zivimo u alpama kaze on...uvijek je bor...preveliki...ne stane u kucu....pilaj ga, trazi stalak, nema ga, di smo ga lani uvalili....nema ga...zadnji dan trka po gradu trazi stalak...ko je di na objedu...ko ce kod koga i kad doc...dodje i dio familje koji nije bas omiljen...treba ih trpit i smjeskat se jer kaze stari ajde bar ovaj dan pa njemu za ljubav:)...di god dodjes red sarme red pecenja red kolaca...uglavnom nered totalni..ja mrtva umorna....i tako odlucim ja jedne godine kad smo bili malo bolje financijski potkovani ma idemo s prijateljima u neku kucicu u planini i lijepo cemo provest bozic u miru i tisini kako nama pase....posli...bilo lipo...ali znate sta...falila mi sva ona strka prije...falilo mi proc po stradunu na badnji dan...falila mi carica majka sa panikom oko kolaca...falila mi ona gungula kroz kucu....otad uzivam i sa smjeskom gledam na cijelu tu strku oko bozica jer to je to...to je bozic u mojoj familji...i sretna sam kad sjednemo za stol i svi smo zajedno...bitno je da smo svi tu...i naravno bitna je sarma:) |
06.12.2007., četvrtak
ko je tu lud...
|
06.12.1991. nisam znala di mi je glava a di guzica....umirala sam od straha....mislila sam da sam luda....branitelji uzvracaju....ludi su komentira se po gradu....pozitivno ludi....jedan izlazi iz sklonista i ide trazit ima li di kruha po gradu....lud kazemo svi.....oni odozgo lupaju po nama....nisu normalni sto to rade...ludi su...kad su finuli divljat po nama svi navalimo u grad.....ludilo.....sve gori....ovo je ludilo vice neka zena....dodjem doma i perem se u litri vode...perem onda i skaline..sve je crno od dima...mislim se pa ti si luda...sto peres sad moze tresnut granata.... proslo 16 godina...dokazano lud jedino onaj sto nas je potaraco....katastrofa |
04.12.2007., utorak
snazan dojam..
|
procitala sam post pod nazivom zaboraviti...ne sjecam se da me se nesto dojmilo ko taj post veceras...i da, svi mi imamo svojih trenutaka koje bi htjeli zaboravit al ne ide....uvijek se jave u glavi onda kad ih najmanje trebas...pocela sam vrtiti po glavi i opa...evo ih svih...poredani ko vojnici...cekaju da iskoce...mozda da ih tu pustim pa kad ih vidim ovako crno na bijelo nece izgledat zastrasujuce ko u mojoj glavi.... pokusala sam...al ne ide...nema ih puno na svu srecu..al bole...neka ih u meni...jer i one su dio uspomena.... |
29.11.2007., četvrtak
razocarenje..intuicija..gluma..
|
i opet sam zanemarila onaj svoj prvi flash kad nekog upoznam i razocarala se....a nikad me dosad nije prevarilo...samo treba slusat sebe...ali ko mi je kriv...imala sam dobar predosjecaj i ukljucila mozak...u krivo vrijeme:) zasto su ljudi toliko bahati...puni sebe...zasto lazu okolinu i prikazuju se u nekakvom iskrivljenom svjetlu...zasto teze tome da budu prihvaceni od svih..zasto koriste tudji jad i nemoc da bi sebe istakli kao pozitivnu osobu...a to nisu.... ovaj moj ajmo rec sad vec bivsi prijatelj, mada nakon saznanja kakav je u biti ne mogu ga ni nazivat prijateljem imao je sve osobine meni idealne osobe...bio je covjek kojeg sam dozivljavala kao napokon nekog s kim mogu o svemu na moj nacin....iako je prvi dojam bio bjezi zanzarela to je samo jedan od mnogih laznjaka u ovom gradu....nakon par godina u sasvim bezazlenom postupku s njegove strane shvatim da tu od ljudskosti, postenja, povjerenja, prijateljstva nema nista...i razocaram se.... i sto je zanimljivo imam neodoljivu potrebu da mu to i recem....jer ja ne volim glumit...nije da ne znam....oooo odglumim ja ponekad kad meni odgovara...ali prijateljstvo ne znam odglumit...skupljam vec par dana misli na jednu hrpicu i pokusavam to sve uobliciti...i sasuti mu u facu.... ja ne znam zasto je problem biti svoj???? |
20.11.2007., utorak
baby boom..
|
di god se okrenem oko sebe sve poznanice trudne ili guraju kolica sa malenim preslatkim bebacima...jako volim djecu, imam i sama dvoje...doduse to vise nisu mali preslatki bebaci vec teenageri koji su svom filmu:)....i tako hoces-neces ufuravam se ja vec neko vrijeme sa tim mladim mamicama i slusam njihove price...svaka, ali bas svaka od njih je na porodiljnom tj. na komplikacijama doslovno od dana kad je rasirila noge i ostala trudna...vrijeme im sporo prolazi bas iz razloga sta nista ne rade i onda samo gledaju di ih sta boli, stisce, smeta...i naravno po cijele dane se osjecaju lose...nije mi jasno...radno si sposobna, nemas doma drugog malog klinca koji treba tvoju paznju i ne zelis radit....pa nisi bolesna kazem ja samo si trudna...ajmee drame...ti nisi normalna, sta ti mislis da mogu u 3 mjesecu trudnoce sjedat 8 sati...hmmm...no dobro, kad izleti mali bebac onda je druga jadikovka...ajme pa ne mogu ni do frizera...pa ni u teretanu...pa malo bi u kazaliste..pa malo bi na kavu...a mama/svekrva/sestra nece da ga/ju pricuvaju....mozda ja nisam normalna ali ipak kad odbijes klinca moras promijeniti nacin zivota i prvih nekoliko mjeseci podredit njemu...ne kazem da treba zapustit drustveni zivot ali nastaviti intenzitetom ko i do tad i ocekivat od svih da ti uskacu jer ti moooras na otvorenje izlozbe je malo pretjerano....jednostavno ne razumijem... |
18.11.2007., nedjelja
18.11.1991....
|
ovaj dan mi je vec godinama jako tezak...taj dan te godine sjedili smo doma...uz tranzistor i svijecu dok su tukli po nama i culi da je pao vukovar...za svih nas to je bio kraj....kraj vukovara je bio i nas kraj....pali su oni i mi cemo to je bilo sve sta se culo...di cemo,sta cemo...jedan uzasan strah se uvukao u svih...uvijek mi se na ovaj dan vrati taj osjecaj straha i nemoci...strah za sve one ljude koji su ostali u vukovaru...osjecali smo se izdano... |
15.11.2007., četvrtak
pms..
|
uvijek mi je bilo smijesno kad bi slusala u zenskom drustvu price tipa a jooj danas sam nikakva imam pms...ili ajme pms mi je ne mogu danas nigdi ovakva neraspolozena....dozivljavala sam te zene ko neke placljivice i iskreno nisam im vjerovala da onaj mali osjecaj napuhanosti i nervoze prije moze izazivat toliko goleme probleme o kojima su kukale....no zadesilo i mene....ima par dana nervozna sam ka pas...placem na sex i grad...cistim sve oko sebe ( jedina pozitivna strana svega )....i mislim se pa boze sta mi je...brojim,zbarajam dane i skuzim pa zanzarela draga nakon ohohohoo godina i ti si pocela osjecat malo teze posljedice pms-a....i nije ugodno mogu rec...ni meni ni onima oko mene na koje se izderavam bez razloga...ovim putem ispricavam se muzu koji najvise pati, mami, plavusi u crvenom cliu kojoj sam jebala sve po spisku bez razloga, teti na salteru u banci koja samo htjela bit ljubazna i nista vise no ostala je neshvacena, postaru koji mi je domio famoznu plavu kovertu za potpisat...zajebana stvar taj pms |
14.11.2007., srijeda
lipo li je, lipo li jee..
|
lipo je zavuc se doma po ovoj kisuruni i hladnoci i ne morat nigdi izac....volim taj osjecaj topline i sigurnosti...i tako dodjem ja doma danas nakon ajmo rec napornog radnog dana...rucam, legnem na kauc, skuham kavu, i uzivam u tome da ama bas nista radit danas vise necu...kad naravno zvoni telefon...i ode sve u pm....dosla maloprije...zima mi, mokra, zivcana...al ajde...sve se nadam suboti i ljencarenju....dok ne zazvoni telefon ...mrzim telefone a mobitele posebno...iskljucim ga kad god sam u prilici...ne zelim bit dostupna svakome u svako doba dana...u subotu ce trebat iscupat i onaj fiksni iz zida:) |
09.11.2007., petak
meni draga pjesma..
|
Molim te, poslusaj ono sto ne kazem Nemoj da te zavara izraz moga lica. Jer, nosim masku, tisuce maski, maske koje se bojim skinuti, a nijedna od njih nisam ja. U pretvaranju sam pravi majstor, ali ne daj se zavarati. Za ime Bozje, ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam sigurna da je sve med i mlijeko u meni i oko mene da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra da je sve mirno i da sve kontroliram i da ne trebam nikog. Ali, ne vjeruj mi. Mozda se cini da sam smirena, ali moja smirenost je maska uvijek promjenjiva i koja sakriva. Ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka, strah i samoca. Ali, ja to sakrivam. Ne želim da itko zna. Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da ce me otkriti. Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrila nonsalantno, sofisticirano procelje, da mi pomogne da se pretvaram, da me zastiti od pogleda koji zna. Ali bas takav pogled je moje spasenje. Moja jedina nada i ja to znam. Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje. Ako slijedi Ijubav. To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene same, od zatvora sto sam ga sama sagradila, od prepreka sto ih sama tako bolno podizem. To je jedino što ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sama sebe, da uistinu nesto vrijedim. Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudjujem se. Bojim se. Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje, da nece uslijediti Ijubav. Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati, a tvoj bi me smijeh ubio. Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim, i da ces ti to vidjeti i odbiti me. Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja sa sigurnim proceljem izvana i uplasenim djetetom unutra. Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski, a moj zivot postaje bojiste. Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora. Kazem ti sve, a zapravo nista, i nista o onome sto je sve, i sto place u meni. Zato kad sam u kolotecini, neka te ne zavara to sto govorim. Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem. Sto bih voljela da mogu reci, sto zbog opstanka moram reci, ali što reci ne mogu. Ne volim nista kriti, Ne volim igrati umjetne, lazne igre, zelim prestati s igrama. zelim biti iskrena i spontana te biti ja, ali mi ti moras pomoci. Moras pruziti ruku cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim. Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca. Samo me ti mozes prizvati u zivot. Svaki put kad si ljubazan, njezan i kad me hrabris, svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines, moje srce dobije krila, vrlo mala krila, vrlo slaba krila, ali krila! Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene. Zelim da to znaz. Zelim da znas koliko si mi vazan, kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe ako tako izaberes. Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem, samo ti mozes ukloniti moju masku, samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike, i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora, ako tako odlucis. Molim te odluci. Ne mimoilazi me. Nece ti biti lako. Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove. Što mi blize pridjes to naglije mogu uzvratiti. To je nerazumno, ali unatoc tome što o covjeku kazu knjige, ja sam cesto nerazumna. Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem. Ali rekose mi da je ljubav jaca od snaznih zidova, i tu lezi moja nada. Molim te pokusaj pobijediti zidove cvrstom rukom jer dijete je vrlo osjetljivo. Tko sam, mozda se pitas? Ja sam ona koju znas vrlo dobro. Jer ja sam svaki covjek na kojega naidjes i ja sam svaka zena na koju naidjes. S.Tamaro |
31.10.2007., srijeda
danas..
|
dugo me nije bilo..u stvari ja kad sam u kurcu i ne mogu to nikome onako docarat kako treba sjetim se zanzarele :)........kad bi me neko sad pitao kako si...hehe...kako...sretno jer idem na par dana van ovog ucmalog grada...preplaseno jer mi je zdravlje jednog mog jako dragog covjeka u komi...nervozno jer imam donijet jednu jako vaznu odluku za moj i zivot svih oko mene...pametno jer vec znam di cu i sta cu ako prevagne verzija b) te odluke...presretno ako prevagne verzija a) te odluke...umorno jer sam cijeli dan jurcala po ovoj kisurini...glupo jer pada u vodu mnogo toga sta sam rdaila zadnjih godina...dakle kako sam...svakako...zato kad me pitaju kako si danas ja kazem ma supeer..pobjegli bi svi oko mene da krenem govorit... vec sam rekla kako me odavno nije bilo tu....oduseveljena sam jer imam 2!! komentara na zadnji post....neko me procitao...nevjerovatno...pisem tu i iskreno ovo dozivljavam kao razgovor sa samom sobom..zasad...al opet drago mi da je neko bacio oko i na mene :)........bar tu hehe |
03.04.2007., utorak
ehej....
|
sretna sam...ovih dana jako....nazire se rjesenje mojih problema..i to dugorocno:).....i znam da ce nam bit bolje....malo cemo udahnut,onako punim plucima....a potrebno nam je svima..jer kad upadnes u fazu, da i kad ti se dogodi nesto lijepo strah te razveselit se da se sve ne preokrene u sranje, nije lako izac iz nje...a ta faza traje intenzivno 5 mjeseci...a sporadicno vec 3 godine.....sad nazirem svijetlo...i sretna sammmm |
19.03.2007., ponedjeljak
:))
|
smijesno je to sto niko ocito ne cita moj blog....e sad mozda bi volila da imam tu i tamo koji komentar pa da samu sebe hvalim kako sam ja jaako zanimljiva ljudima....a mozda je i bolje ovako...ovo mi dodje ko mali dnevnik....samo za moje oci:) |
10.02.2007., subota
oni...
|
muskarci....hehe....imamo ih kroz cijeli zivot nekoliko...neka vise neka manje al skupi se tu par njih...na ovaj ili onaj nacin...kod mene su podijeljeni po ajmo rec kategorijama.... prvi e tu ne spada prvi koji me pojebo,usput taj je i razocarao  ......nego onaj prvi poljubac....i bilo je bas onako ko na filmu....plaza....noc....razgovor i onda taj prvi poljubac....to se ne moze mjerit sa nijednim kasnije....meni bazoka zvaka u ustima pa eto jos jednog problema uz onaj sta ne znam di cu sa jezikom prvi sex pamti se i taj...ma kakav bio.....on stariji 5 godina...iskusan kao hehe...ma lijepo je to izveo moram priznat....nemam nekih trauma od tog prvog puta  ....prva ozbiljnija veza eeee hodali mi lijepo 2 godine........upoznala ja njegove on moje....volili se za popizdit....otisao on u vojsku....cekat cu ga naravno  ,pa sta je to godina dana....i zajebala ga nakon cca 2 mjeseca.....ni dan danas mi se ne javlja putem...jebiga ispala kozaprva prevara eto i toga ima kod mene....on prelijep...zgodan...ima curu...gledamo se danima preko ramena...sretnemo se "slucajno"....hahaha koliko ima kod mene tih "slucajnih susreta"....i kemija proradi....skrivali se svugdi....lagali...muljali....hvatali tih 10 min ko riba zrak....danas se sretnemo svak sa svojim klincima...smijeh uhvati i njega i mene...sve u svemu zabavno je bilo prvi online znate svi kako to ide....chat...msn...tipkamo se po cijele noci....iz istog grada....ne otkrivamo identitet....skuzim nakon mjesec dana ko je...on mene ne moze....daj mob,ne dam,ajmo na kavu,bi-ne bi....dok jednu vecer nismo stvarno pozelili upoznati se.....kaze on di zivis....sidji ispod zgrade...sidjem onako u trenerci...sjedimo u tom autu i umiremo od smijeha....znamo se odavno....nije me nikad dozivljavao na nacin na koji me upoznao chatom...ni ja njega...preraslo je to kasnije u nesto vise.....i traje-ne traje.....mislim da sam nasla prijatelja za cijeli zivot u njemu..i on u meni... muz on je jedini kojeg uistinu volim....u kome imam potporu u svemu...i ne bi ga dala ni za sta na svijetu... ovo su oni koji ostaju urezani u pamcenje zauvijek... |
30.01.2007., utorak
ide mi..
 zove prijateljica neki dan...rijesila problem koji vuce 10 mjeseci na ledjima...proslavimo to onako kako to samo nas dvije znamo....drago mi zbog nje a isto ko i radi sebe,znam sva sranja koja je prolazila....al ne...ne traje dugo sve to...bar ne kod nas dvije....danas zove opet...u kurcu...birokracija joj sjebe sve sta je lijepo bilo neki dan.....zove a ja taman dijelim djeci rucak.....utrpaju oni to u sebe i hitno kava....razgovor...smijeh..plac....a jebote kako nekim ljudima sve ide....nisam zavidna al kad vidim danas nju...sebe jucer,ma i danas....malo krenemo i hop...nadje se neko ili nesto da nas vrati bar stepenicu nazad...a zasto...zasto je uvijek tako...ali bas uvijek..zao mi nje danas....zasluzila je osmjeh na licu...zasluzila je da ima mob koji nije iskopcan....zasluzila je da ode i kupi bar jednom mjesecno sebi stvar od 200 kuna a da ne mora zakinut na hrani.....zasluzila je to ona....a bome i ja....smijemo se same sebi danas....a sta drugo...to nas drzi... |
24.01.2007., srijeda
juzina....
|
kazu stari ljudi da po juzini ne valja donosit nikakve odluke...da kad je juzina ljudi malo skrenu glavom....da je najbolje bit sam sa sobom....i ima nesto u tome....al jebiga kad ja bas ovih dana moram donosit neke vazne odluke...odluke koje nose u sebi puno ljudi....svi oni cekaju da pokrenem...a ja ne znam i ne mogu i ne da mi se...i sva sam nikakva...po juzini.. |
16.08.2006., srijeda
tek toliko da vidim kako......
svi krećemo iz jedne točke i nailazimo na razne cestice....puteve...auto ceste....raskršća.....stranputice........i biramo....važemo,gdje je ljepše...zabavnija...lakše...bolje...zanimljvije....ovisno o raspoloženju tog momenta.........ponekad kao npr danas razmišljam što bi bilo da sam auto cestu zamijenila puteljkom......ili nakon 10 km skrenula na široku lijepu cestu.......al onda se sjetim njih dva  ......i isti momenat znam da je to ipak to....iako eto nekad malo poželim zaviriti u prošlost i postavit sebi ono pitanje koje me redovito baca u dubokoumna razmišljanja što bi bilo kad bi bilo?? |
